Koje su iznimne okolnosti u kojima vozač smije prekoračiti dnevno i tjedno vrijeme vožnje?
Kako kontrolirati takve iznimne okolnosti?
Članak 12. stavci 2. i 3.
Prekoračenje dnevnih i/ili tjednih vremena vožnje dozvoljeno je isključivo kako bi se omogućilo
vozilu da stigne do prikladnog mjesta za zaustavljanje i u mjeri u kojoj je to potrebno da se
zajamči sigurnost osoba, vozila ili tereta, ili u iznimnim okolnostima u kojima vozač mora stići
do svojeg mjesta boravka ili operativnog središta poslodavca kako bi iskoristio tjedno razdoblje
odmora ili redovno tjedno razdoblje odmora. Ta se dva nova odstupanja mogu primijeniti kad
zbog nepredviđenih okolnosti koje ne ovise o volji vozača ili prijevoznika (vremenski i prometni
uvjeti, kašnjenja na točkama utovara/istovara itd.) vozač ne može dosegnuti jedno od prethodno
navedenih mjesta kako bi proveo tjedni odmor a da pritom ne prekrši pravila o dnevnom ili
tjednom odmoru.
Na primjer, vozač iz periferne zemlje koji obavlja dugo međunarodno putovanje i kasni zbog
nepredviđenih okolnosti te stoga ne može stići na svoje mjesto boravka zahvaljujući toj odredbi
ne bi morao provesti 45 sati redovnog tjednog odmora na drugom mjestu koje nije udaljeno od
njegova mjesta boravišta. Kako je navedeno u novom stavku 4. članka 12. Uredbe, vozač je dužan na obrascu evidencije ili na ispisu uređaja za bilježenje ili na rasporedu zaduženja ručno navesti razlog za odstupanje od
ograničenja vremena vožnje. Time vozač preuzima odgovornost za navedene informacije.
Produljenje vremena vožnje u prethodno navedenim iznimnim okolnostima ne smiju dovesti do
skraćivanja razdoblja odmora nakon tog produljenja. Kako je navedeno u novom stavku 5.
članka 12. Uredbe, svako produljenje na temelju tog članka mora se nadoknaditi istovjetnim
razdobljem odmora koji se uzima u komadu s bilo kakvim razdobljem odmora prije isteka trećeg
tjedna nakon tjedna na koji se odstupanje odnosi.
IZJAVA O OGRANIČENJU ODGOVORNOSTI: Ovaj skup pitanja i odgovora pripremile su
službe Europske komisije i on nije obvezujući za Komisiju. Za tumačenje prava Unije na pravno
obvezujući način nadležan je samo Sud Europske unije. Navedeni primjeri ilustrativni su, a popis konkretnih primjera dodatno će se razraditi.
Izvor: https://ec.europa.eu/